Političko predstavljanje, kao izazovna teorijska i praktična tema, trajna je inspiracija mnogobrojnim političkim teoretičarima, filozofima, sociolozima i drugim znanstvenicima. Nesumnjivo „reprezentacija je jedan od osnovnih aspekata moderne vladavine“ (Fridrih, 2005 : 231). Oštre političke rasprave o ovoj temi neprestano se kroz historiju obnavljaju. Razlog tome može se naći u stalnoj potrebi za traganjem moguće supstitucije izvornoj demokraciji. Kada se demokracija, u njenom izvornom, klasičnom poimanju, pokaže praktično neostvarivom u modernom dobu društvenog organiziranja, političko predstavljanje biva najpribližniji oblik ostvarenja vladavine naroda (demokracije).
Još su apsolutni monarsi vladali uz savjete svojih kraljevskih vijeća (curia regis), odnosno “staleža kraljevstva” (najvećih zemljoposjednika, sveštenstva, itd.). I sam povod za građanski rat u Engleskoj u XVII stoljeću, koji je vođen između kralja i Parlamenta, bio je pokušaj da se ključnim grupama i interesima uskrati političko predstavljanje. Teorijske rasprave vođene u XIV i XX stoljeću o širenju demokracije uglavnom su se svodile na pitanje ko bi trebao biti politički predstavljen. Treba li političko predstavljanje ograničiti samo na stručne i umne, koji imaju dovoljno vremena da se posvete politici ili se ono treba proširiti na sve građane? Ova pitanja su, uglavnom, apsolvirana prihvatanjem principa političke jednakosti kroz opće pravo glasa i načela “jedan čovjek – jedan glas”. No, ova pitanja su i dosta simplificirana, jer svode pitanje političkog predstavljanja samo na čin glasanja. Ova činjenica zanemaruje mnogo važnija pitanja, kao što su: kada se može reći da neko predstavlj1 neku drugu osobu i šta je to što ta osoba predstavlja? Da li su to, npr., stavovi onoga koga predstavlja, njegova dobrobit, grupe iz koje dolazi ili nešto drugo? (Heywood, 2004 : 422).
Pored radova klasika objavljenih na ovu temu u XVII, XVIII i XIV stoljeću, ova shvatanja su u značajnoj mjeri prezentirana u velikom broju studija sredinom XX stoljeća. Vrlo preglednu studiju o pojmu, povjesti, teorijama i modelima političkog predstavljanja, kao i o predstavničkim institucijama daje Slaven Ravlić u studiji “Dileme političkog predstavništva”.
Autor: Suad Arnautović