Crna Gora je i zvanično krenula putem usklađivanja zakonodavstva sa pravom Evropske unije (u nastavku i EU) potpisivanjem Sporazuma o

stabilizaciji i pridruživanju. Jedno od važnijih pitanja je bilo i izmjena postojećih i tada već zastarelih normi iz oblasti zaštite potrošača.

Ovaj proces je rezultirao usvajanjem, između ostalog, i usvajanjem tri unutrašnja pravna akta kojima se u velikoj mjeri pitanje pravne zaštite rešava na normativno značajno viši i kvalitetniji nivo.

Riječ je o Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o potrošačkim kreditima, ali i Zakonu o međunarodnom privatnom pravu.

Tema ove studije ipak nije usklađivanje našeg zakonodavstva sa pravom Evropske unije (i drugim savremenim pravnim sistemima) već da prikaže kako i pored uređenosti ove pravne discipline može doći do određenih nedoumica i poteškoća u njihovoj primjeni.

Pravna norma je ,,živa“ onog momenta kada dođe u kontakt sa stvarnim svijetom. A samim tim nastaju sporovi o kojima će odlučivati sud.

Zato je cilj ove studije bio skretanje pažnje na neke od značajnijih presuda evropskih i međunarodnih sudova i tendenciju koju evropske sudije imaju prilikom primjene evropskih pravnih standarda u kontekstu zaštite potrošača ali i slobodnog protoka robe.