Jedan od ključnih aspekata reforme sistema obrazovanja i vaspitanja je razvoj inkluzivnog obrazovanja, zasnovanog na poštovanju individualnih karakteristika i potreba. Ovaj pristup se zasniva na nekoliko osnovnih principa: kooperativnom predavanju i učenju, obezbjeđivanju instrumenata i tehnologija za prevazilaženje smetnji u učenju i individualizovanim obrazovnim planovima koji dozvoljavaju učenicima da izraze njihove posebne mogućnosti. U inkluzivnom obrazovanju se insistira na jedinstvenosti svakog djeteta. Svako dijete ima svoje potencijale, vrijednosti, mogućnosti, ali i prepreke i teškoće. Inkluzivno obrazovanje, u osnovi, poznaje samo individualizovan pristup svakom djetetu bez obzira da li pripada nekoj marginalizovanoj grupi ili ne. Ova tema ima društveni, teorijski i praktični značaj naročito jer predstavlja, velikim dijelom, procjenu u kojoj mjeri je svako dijete vrijednost. Ovo polazište može biti važan preduslov da se zakonske odredbe o inkluzivnom obrazovanju na svim nivoima ostvare. Navedeni stav je nužna pretpostavka i polazište za realizaciju aktivnosti usmjerenih na dijete.