Postoji nekoliko uglova gledanja na učešće organizacija civilnog društva u kreiranju politika: prvi stav ima tezu drštvenog kapitala, tj da organizacije civilnog društva radi indirektno kroz kolektivnu akciju, zasnovanu na horizontalnim vezama i društvenom povjerenju. Drugo gledište zastupa tezu društvene odgovornosti, koja ističe direktnu ulogu organizacija civilnog društva u jačanju učešća građana i nadzoru rada državnih institucija, koja vodi jačanju društvene odgovornosti državnih institucija. Treće gledište zastupa tezu da državne institucije treba da posmatraju civilni sektor kao komplementarnu, ili čak alternativnu granu vlasti, zbog njene mogućnosti da na brži način odgovori na potrebe građana. Pristup koji ćemo mi razmatrati u ovom prijedlogu je pristup socijalne odgovornosti, koji podrazumijeva širok spektar aktivnostii mehanizama koji mogu da koriste građani, organizacije i zajednice, kako bi učinili i održali državne funkcionere i službenike drušveno odgovornim. Stoga ograničićemo se na aktivnosti koje civilno društvo preduzima u monitoringu antikorupcijskih politika i pružanju adekvatnih alternativa koje vode povećanju društvene odgovornosti i smanjenju koruptivnih praksi. Civilni sektor je i od strane građana prepoznat kao najuspješniji u borbi protiv korupcije. Dok 34% građana smatraju NVO uspješnim u borbi protiv korupcije i 29% građana smatra medije uspješnim u borbi protiv korupcije, tek 16% građana smatra da je državno Tužilaštvo uspješno u ovom polju, a 18% to tvrdi za Upravu policije. Uzimajući u obzir povjerenje građana u ulogu civilnog sektora u borbi protiv korupcije, a sa druge strane značaj teme suzbijanja korupcije za proces evropskih integracija Crne Gore, odlučili smo da istražimo koji su preduslovi za učešće civilnog sektora u kreiranju antikorupcijskih politika, kakvi su konkretni rezultati našeg učešća i šta je neophodno učiniti kao bi se maksimizirali pozitivni efekti angažmana civilnog sektora na ovom polju.