U Crnoj Gori gotovo 60 odsto građana nema povjerenje u pravosuđe, taj sistem ne doživljavaju kao neutralnu instituciju iznad političkih podjela,a bez vidljivih, mjerljivih i vrijednosno utemeljenih promjena to povjerenje se neće obnoviti.

To je saopšteno povodom predstavljanja istraživanja javnog mnjenja o povjerenju građana u pravosudni sistem Crne Gore, koje je realizovano na reprezentativnom uzorku od 995 ispitanika.

Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović kazao je da su rezultati istraživanja koji se odnose na opšte povjerenje u pravosudni sistem jasni i zabrinjavajući.

„Skoro šest od deset građana, tačnije 59,6 odsto, navodi da nema povjerenja u pravosuđe. Povjerenje iskazuje tek 30,3 odsto, dok je oko deset odsto neodlučnih. Ovaj odnos ne govori samo o trenutnom nezadovoljstvu, već ukazuje na dubinski problem legitimiteta i kredibiliteta pravosudnih institucija“, rekao je Vujović.

Govoreći o trendu povjerenja unazad više od decenije, Vujović je ukazao da nepovjerenje u pravosuđe nije prolazna pojava, već dugoročni proces.

„Period od 2013. do 2016. godine predstavlja izuzetak, kada je zabilježen rast povjerenja i njegov maksimum od 53 odsto“, naveo je Vujović.

Prema njegovim riječima, od 2017. godine dolazi do jasnog i trajnog preokreta trenda.

„Povjerenje u sudstvo počinje kontinuirano da opada, uz kratke i ograničene oscilacije koje nijesu uspjele da promijene osnovni pravac kretanja. Posebno snažan pad bilježi se nakon 2020. godine, kada povjerenje pada na 34 odsto, a zatim, uprkos blagom oporavku u 2023. godini, u 2025. dostiže istorijski minimum od 30 odsto. Paralelno sa tim, nepovjerenje raste i u 2025. godini dostiže 60 odsto, što znači da je nepovjerenje postalo dominantan i stabilan stav većine građana“, kazao je Vujović.

Istakao je da ovaj longitudinalni obrazac ukazuje da se kriza povjerenja ne može objasniti pojedinačnim aferama ili političkim ciklusima.

„Naprotiv, riječ je o akumuliranom efektu dugotrajne percepcije politizacije, selektivne pravde, sporosti postupaka i odsustva vidljivih rezultata reformi. Povjerenje se, jednom izgubljeno, ne vraća automatski promjenom vlasti ili personalnim promjenama u institucijama, već zahtijeva dugotrajan i dosljedan institucionalni učinak“, rekao je Vujović.

Kazao je da se sličan, a u pojedinim segmentima i izraženiji negativan obrazac, bilježi kada je riječ o tužilaštvu.

„Posmatrano kroz vrijeme, povjerenje u tužilaštvo pokazuje ograničene i kratkotrajne pomake, ali bez stabilnog uzlaznog trenda. Građani tužilaštvo sve češće percipiraju kao ključnu kariku sistema vladavine prava koja ne ispunjava očekivanja u borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala“, rekao je Vujović.

Ukazao je da povjerenje u Vrhovno državno tužilaštvo, posmatrano longitudinalno, ostaje na niskom nivou i snažno je uslovljeno političkim kontekstom.

„Periodi blagog rasta povjerenja uglavnom se vezuju za najave reformi ili promjene na čelnim pozicijama, ali ti efekti su kratkog daha. Već nakon kraćeg vremena, povjerenje se vraća na prethodno nizak nivo, što ukazuje da simboličke ili personalne promjene nijesu dovoljne bez vidljivih i mjerljivih rezultata u praksi“, naveo je Vujović.

Govoreći o Specijalnom državnom tužilaštvu, Vujović je rekao da longitudinalni podaci ukazuju na još izraženiju volatilnost povjerenja.

„SDT je institucija od koje javnost ima visoka očekivanja, ali su ta očekivanja često praćena dubokim razočaranjima. Povjerenje u SDT pokazuje nagle oscilacije – raste u momentima kada se najavljuju ili pokreću postupci u predmetima visoke korupcije, a zatim naglo opada kada izostanu pravosnažne presude ili kada se ti postupci dožive kao selektivni ili politički motivisani“, naveo je Vujović.

Smatra da upravo ta nestabilnost povjerenja u SDT ima posebnu težinu.

„Ona pokazuje da građani pažljivo prate rad tužilaštva i da povjerenje ne poklanjaju unaprijed, već ga uslovljavaju konkretnim ishodima. U longitudinalnom smislu, trend za 2025. godinu ukazuje da je kredit povjerenja prema SDT-u u velikoj mjeri iscrpljen, a da su očekivanja građana postala znatno opreznija i skeptičnija nego ranije“, kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, longitudinalni prikaz povjerenja u sudstvo i tužilaštvo, kako u cjelini, tako i prema ključnim institucijama poput VDT-a i SDT-a, jasno pokazuje obrazac strukturnog nepovjerenja.

„Građani ne percipiraju ove institucije kao stabilne, predvidljive i nezavisne aktere vladavine prava, već kao sisteme čiji učinak zavisi od političkog i društvenog konteksta. To je posebno zabrinjavajuće jer upravo sudstvo i tužilaštvo treba da predstavljaju tačke institucionalnog kontinuiteta i pravne sigurnosti“, rekao je Vujović.

Pojasnio je da analiza povjerenja po partijama za koje bi ispitanici glasali pokazuje dodatnu dimenziju problema, navodeći da se pravosuđe ne doživljava kao neutralna institucija iznad političkih podjela.

„Povjerenje ili nepovjerenje često prati političke linije, što dodatno podriva ideju pravosuđa kao nezavisnog i nepristrasnog stuba sistema“, kazao je Vujović.

Ukazao je da je na pitanje da li prosječan građanin može očekivati fer i pravično suđenje, relativna većina 44 odsto istakla da pravosuđe uglavnom može obezbijediti fer suđenje.

„Ipak, gotovo 40 odsto smatra da ne može, dok samo sedam odsto ima čvrsto uvjerenje da sudstvo sigurno obezbjeđuje pravičnost. Ovi podaci govore o rezervisanom, krhkom povjerenju. Građani nisu uvjereni u sistem, ali još uvijek ostavljaju prostor za mogućnost da u konkretnom slučaju budu korektno tretirani“, kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, trendovi pokazuju zanimljiv paradoks.

„Dok opšte povjerenje u pravosuđe opada, lična očekivanja fer tretmana u konkretnom postupku su relativno stabilna, pa čak i viša nego ranije. U 2023. godini čak 57 odsto građana vjerovalo je da može očekivati fer suđenje, dok je 2025. taj procenat blago pao na 51 odsto. Istovremeno, raste i udio onih koji smatraju da fer tretman nije moguć. Nestaje zona neodlučnih, stavovi se kristališu. Ovo je tipičan obrazac za tranzicione sisteme: građani više vjeruju pojedincima nego institucijama kao cjelini“, pojasnio je Vujović.

Ukazao je da se jedno od najkonzistentnijih negativnih nalaza odnosi na trajanje sudskih postupaka.

„Čak 72 odsto građana smatra da sudski procesi traju predugo. Samo 13 odsto vjeruje da traju onoliko koliko je potrebno. Ovdje gotovo da nema dileme, percepcija neefikasnosti je široko rasprostranjena i stabilna. Trendovi dodatno potvrđuju da se ovaj problem pogoršava. Nakon kratkotrajnog pada negativne percepcije 2020. godine, u 2025. dostižemo najviši nivo nezadovoljstva – 72 odsto građana smatra da sudovi nijesu dovoljno efikasni“, rekao je Vujović.

Naglasio je da većina građana nema neposredno iskustvo sa pravosuđem.

„Samo oko 27 odsto imalo je neki kontakt sa institucijama pravosuđa u posljednje dvije godine. Najčešći kontakt je sa policijom i advokatima, dok je kontakt sa sudovima i tužilaštvom ograničen, a sa Ombudsmanom gotovo zanemarljiv. To znači da se stavovi o pravosuđu u velikoj mjeri formiraju na osnovu posrednih izvora – medija, političkog diskursa i javnih narativa“, kazao je Vujović.

Rekao je da se, među onima koji su imali lično iskustvo sa sudovima, ne bilježi se jasno dominantno zadovoljstvo.

„Naprotiv, prisutna je kombinacija ambivalentnih i negativnih ocjena. To znači da ni neposredni kontakt često ne proizvodi snažan pozitivan efekat na povjerenje“, dodao je Vujović.

Ukazao je da analiza povjerenja u konkretne institucije sudove, tužilaštva, savjete pokazuje izraženu krizu legitimiteta.

„Kod gotovo svih institucija negativno povjerenje je veće ili jednako pozitivnom. Čak i tamo gdje je povjerenje relativno veće, ono ne dostiže nivo koji bi ukazivao na široku društvenu podršku“, rekao je Vujović.

Istakao je da statističke analize pokazuju da kontakt sa institucijama može povećati povjerenje, ali taj efekat je ograničen.

„Posebno je zanimljivo da kontakt sa Ombudsmanom ima najjači pozitivan efekat, ali je broj građana koji imaju taj kontakt izuzetno mali. To potvrđuje da problem nije samo u nedostatku kontakta, već u kvalitetu institucionalnog djelovanja“, naveo je Vujović.

Kazao je da građani smatraju da su korupcija i politički uticaj domunantno najveći problemi u radu sudova.

„Ovo je izuzetno važno: građani ne vide neefikasnost kao izolovan tehnički problem, već kao posljedicu narušenog integriteta sistema. Samo 11 odsto građana vjeruje da sudovi funkcionišu bez ikakvog spoljnog uticaja. Većina percipira snažan politički i neformalni pritisak, dok se institucionalni akteri vide kao znatno manje uticajni“, kazao je Vujović.

Rekao je da više od 60 odsto građana smatra da se sudije ne biraju i ne napreduju na osnovu stručnosti.

„Kao ključni faktori se navode političke veze i povezanost sa centrima moći u pravosuđu. Ovo direktno potkopava povjerenje u profesionalni integritet sistema“, dodao je Vujović.

Kazao je da se slična slika dobija kada je riječ o tužilaštvu, navodeći da gotovo 59 odsto građana smatra da tužilaštvo nije nezavisno.

„Kao ključni izvori uticaja navode se vlast, političke partije i uticajni pojedinci. Korupcija i politički pritisak ponovo dominiraju kao glavni problemi“, naveo je Vujović.

Kazao je da su građane pitali i šta treba da bude prioritet reforme, ukazujući da se najčešće navode više pravde i poštenja, zapošljavanje stručnih ljudi i smanjenje korupcije, a da  ubrzanje postupaka dolazi tek nakon toga.

„Ovo jasno pokazuje da građani reformu doživljavaju prije svega kao pitanje vrijednosti i integriteta, a tek onda kao tehničko pitanje“, ocijenio je Vujović.

Kazao je da su televizija i online mediji dominantni izvori informisanja o pravosuđu.

„Međutim, povjerenje u medijsko izvještavanje je ograničeno i ambivalentno. Neutralni i negativni stavovi preovlađuju, što dodatno komplikuje odnos između pravosuđa, medija i javnosti“, naveo je Vujović.

Smatra da nalazi ovog istraživanja ukazuju na duboku i dugotrajnu krizu povjerenja u pravosudni sistem Crne Gore.

„Građani jasno prepoznaju probleme integriteta, nezavisnosti i pravičnosti. Poruka javnosti je jasna: bez vidljivih, mjerljivih i vrijednosno utemeljenih promjena, povjerenje se neće obnoviti“, istakao je Vujović.

Ocijenio je da reforma pravosuđa, iz perspektive građana, mora donijeti osjećaj pravde, poštenja i jednakosti pred zakonom.

„Sve drugo, efikasnost, procedure, organizacija, ima smisla samo ako je u funkciji tih temeljnih vrijednosti“, zaključio je Vujović.

Izvještaj o istraživanju možete pogledati u našim publikacijama, ali i na linku u prilogu 48mY3zpxYdrmHbNyqw7tD1ATGj3z2fT4DgQwqfDJ.pdf .

Istraživanje javnog mnjenja o povjerenju graðana u pravosudni sistem smo realizovali u okviru projekta "Podrška EU integracijama Crne Gore - za nezavisno i profesionalno pravosuðe kao ključni preduslov!", finansiranog od strane Evropske unije i kofinansiran od strane ministarstva javne uprave Crne Gore, a sproveden u partnerstvu sa CIN-CG i CEGAS.