Više od polovine građana Crne Gore smatra da je korupcija prisutna u zdravstvenom sistemu, dok se davanje poklona ili novca često ne doživljava kao mito, već kao način da se obezbijede brži termin, bolji tretman ili sigurnija usluga. Iako je Zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 2025. godine prvi put jasnije uredio korupciju, sukob interesa i primanje poklona, ostaje pitanje da, li zdravstvene ustanove imaju mehanizme da ova pravila zaista primijene.

Novi policy brief CeMI-ja pokazuje da su etički komiteti formalno uspostavljeni u većini javnih zdravstvenih ustanova, ali da građani o njihovom radu mogu saznati veoma malo. U većini analiziranih ustanova nijesu javno dostupni sastav komiteta, poslovnik, kontakt podaci ni uputstvo za podnošenje prijave. Analiza je pokazala i da postojeći poslovnici uglavnom nijesu prilagođeni novim zakonskim nadležnostima: ne propisuju jasno kako se prijava evidentira, kako se prikupljaju i ocjenjuju dokazi, u kojem roku komitet mora postupiti niti kako se podnosilac obavještava o ishodu.

Problem, međutim, nije samo proceduralne prirode. Među korisnicima zdravstvenih usluga dominira uvjerenje da prijavljivanje ne može dovesti do promjene. Građani navode da često ne znaju kome treba da se obrate, da teško mogu dokazati nepravilnost ili da izbjegavaju prijavljivanje jer će ponovo morati da koriste usluge istog zdravstvenog osoblja. Njihova iskustva ukazuju i na to da se pokloni i druge neformalne koristi rijetko traže otvoreno, već se češće predstavljaju kao očekivani ili „podrazumijevani“ dio odnosa pacijenta i zdravstvenog odnosa pacij radnika.

Zbog toga CeMI predlaže donošenje jedinstvenog poslovnika za sve etičke komitete, uvođenje jasnih rokova i standarda za ocjenu prijava, kao i jedinstvenog obrasca koji bi građani mogli podnijeti elektronski ili neposredno u zdravstvenoj ustanovi. Sastav komiteta, kontakt podaci, procedure, godišnji izvještaji i anonimizovana mišljenja trebalo bi da budu dostupni javnosti.

Novi zakon predstavlja važan korak, ali sam po sebi neće promijeniti praksu. Da bi etički komiteti postali stvaran mehanizam zaštite pacijenata, građani moraju znati kome se obraćaju, šta se dešava sa njihovom prijavom i kakav je njen ishod.