Za jačanje povjerenja građana u zdravstveni sistem neophodni su transparentniji postupci, jasni ishodi prijava zbog sumnje na korupciju i dosljedno sankcionisanje zloupotreba, čemu bi doprinijelo i uvođenje jedinstvene procedure koja bi ujednačila rad svih etičkih komiteta i jasno definisala način ispitivanja prijava, utvrđivanja činjenica i donošenja odluka.

To je poručeno u našoj desetoj epizodi podcasta „Bez filtera“ pod nazivom "Koliko vjerujemo zdravstvenom sistemu?", a u kojoj su govorili državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja doc. dr Milena Cojić i šef Odjeljenja za istraživanje javnih politika u CeMI-ju, dr Nemanja Stankov.

Cojić je kazala da građani prepoznaju pojedine oblike korupcije u zdravstvu, ali da nijesu uvijek svjesni da i određene svakodnevne prakse mogu predstavljati koruptivno ponašanje ili sukob interesa.

„Građani najčešće prepoznaju davanje novca ili poklona, ali postoje i drugi oblici ponašanja koji mogu predstavljati koruptivnu radnju ili stvarati sumnju na korupciju, a često ih ne doživljavamo na taj način“, kazala je Cojić.

Kao primjere navela je neopravdano ostvarivanje prednosti pri zakazivanju pregleda zahvaljujući ličnim vezama, namjerno stvaranje vještačkih lista čekanja radi upućivanja pacijenata u privatni zdravstveni sistem, kao i primanje novca, poklona ili druge koristi u vezi sa obavljanjem zdravstvene djelatnosti.

„Ako neko bez medicinskog opravdanja dobije pregled prije drugih samo zato što poznaje nekoga, to predstavlja nejednak tretman pacijenata i može biti oblik koruptivnog ponašanja. Isto važi i za svako namjerno stvaranje ili održavanje lista čekanja radi ostvarivanja bilo čije koristi ili upućivanja pacijenata u privatni sektor“, navela je Cojić.

Prema njenim riječima, do sada nije bilo zvanično prijavljenih koruptivnih radnji u zdravstvenom sistemu, niti pravosnažnih presuda koje bi potvrdile korupciju u toj oblasti.

Cojić je navela da je u prethodne tri godine usvojeno 11 zakona i 41 podzakonski akt, među kojima su Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zakon kojim se uređuju upravljanje podacima i digitalno zdravlje.

Posebno je istakla da je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti prvi put prepoznata medicinska greška, kao i mogućnost da se zdravstveni radnik prijavi etičkom komitetu.

„Onaj ko je uočio i posumnjao da postoji medicinska greška može da prijavi zdravstvenog radnika etičkom komitetu, a taj komitet dalje donosi odgovarajuću odluku“, kazala je Cojić.

Ministarstvo zdravlja je, kako je objasnila, dobilo i mogućnost da ograniči rad zdravstvene ustanove ili pojedinog odjeljenja ukoliko se utvrde ozbiljni propusti, medicinska greška ili zanemarivanje profesionalnih dužnosti.

Cojić je pojasnila da je promijenjen je i način rada komisija za kontrolu kvaliteta, navodeći da se u njihov rad sada uključuju strani eksperti, sa ciljem da procjene budu objektivnije i transparentnije.

„Komisija ne treba da služe samo kažnjavanju, već i donošenju mjera kojima bi se spriječilo ponavljanje grešaka. Nije poenta samo naći grešku i kazniti, već učiniti sve da do takvih grešaka više ne dođe“, poručila je ona.

Prema njenim riječima, ispitivanje nekoliko smrtnih slučajeva koji su dospjeli u javnost rezultiralo je donošenjem novih smjernica i protokola.

Najavljeno je uvođenje više od 3.000 protokola u zdravstveni sistem, kako bi pacijenti bili jednako tretirani bez obzira na to da li se liječe u Baru, na sjeveru države ili u Podgorici.

„Uvođenje protokola znači da će pacijent u Baru biti na isti način tretiran kao pacijent na sjeveru zemlje ili u Podgorici“, kazala je Cojić.

Govoreći o nezadovoljstvu građana, Cojić je navela primjer lista čekanja. Ranije su se termini otvarali samo za ograničeni vremenski period, dok veliki broj pacijenata uopšte nije mogao da zakaže pregled.

„Imali ste pacijente koji ugrabe termin i dođu na pregled za mjesec ili dva, a onda čitav jedan broj pacijenata koji ne mogu da dođu do termina“, objasnila je Cojić.

„Otvaranjem transparentnih lista čekanja prvi put je postalo vidljivo koliko građana zaista čeka određenu zdravstvenu uslugu. Ranije je dio pacijenata uspijevao da zakaže pregled za mjesec ili dva, dok veliki broj drugih uopšte nije imao termin i nije ni bio evidentiran kao da čeka. Danas svaki pacijent dobija termin, iako on nekada može biti za nekoliko mjeseci. To može stvoriti utisak da su liste čekanja duže nego ranije, ali je zapravo riječ o tome da prvi put imamo realnu sliku potreba građana.

Tek kada znamo koliko ljudi zaista čeka određenu uslugu možemo planski povećavati kapacitete, preraspodijeliti resurse, organizovati dodatni rad i mjeriti efekte preduzetih mjera. Drugim riječima, liste čekanja se mogu sistemski skraćivati tek kada su u potpunosti transparentne i kada obuhvataju sve pacijente kojima je ta usluga potrebna.“

Cojić je naglasila da percepcija građana jeste važna, ali da ne može biti jedini pokazatelj stanja u zdravstvenom sistemu.

Stankov je kazao da se zdravstvo, bez obzira na istraživačku agenciju ili metodologiju, godinama nalazi pri vrhu sektora koje građani u Crnoj Gori doživljavaju kao najkorumpiranije.

„Zdravstveni sektor ćete gotovo uvijek locirati pri vrhu svih sektora u Crnoj Gori kada je riječ o tome koliko građani percipiraju da je korupcija raširena“, kazao je Stankov.

Kao ključni izvor negativne percepcije izdvojio je način dolaska do zdravstvenih usluga, posebno mogućnost da se čekanje skrati korišćenjem novca, usluga, poznanstava ili ličnih veza.

„Većina ljudi smatra da može sebi da skrati listu čekanja, bilo neformalnim plaćanjem, uslugama, novcem ili korišćenjem poznanstava i veza“, rekao je Stankov.

On je ocijenio da je korišćenje poznanstava dio šireg društvenog obrasca u kojem ljudi jedni drugima čine usluge očekujući da će im one biti uzvraćene.

„Ako imate sistem baziran na razmjeni društvenog kapitala, u kojem volimo da uradimo drugima uslugu očekujući da ćemo je u budućnosti dobiti nazad, sasvim je logično da se taj obrazac prenosi u svaku društvenu poru, uključujući zdravstvo“, kazao je Stankov.

Zbog toga, kako je naveo, mnogi građani ni takozvano „čašćavanje“ ljekara ne doživljavaju kao koruptivni čin, već kao izraz zahvalnosti i praksu koja je dugo bila društveno prihvatljiva.

„Većina ljudi u Crnoj Gori čašćavanje doktora ne doživljava kao koruptivni akt, nego kao određenu vrstu zahvalnosti, jer je, pod znacima navoda, uvijek tako funkcionisalo“, rekao je Stankov.

Promjena takvog odnosa, smatra Stankov, ne može se ograničiti samo na zdravstvo, već mora biti dio šire društvene transformacije.

On je upozorio da korupcija u zdravstvu nije ograničena na odnos pacijenata i medicinskog osoblja.

„Korupcija u zdravstvu može da bude višeslojan problem. Mi se dominantno vezujemo za to kako pojedinac dolazi do zdravstvene usluge, ali korupcija može biti i sistemska i institucionalna“, kazao je Stankov.

Rizici postoje i u javnim nabavkama medicinske opreme, ljekova i drugih sredstava, zbog čega je neophodna potpuna transparentnos t čitavog procesa.

„Zdravstvo je pod rizikom od korupcije i u kontekstu netransparentnih nabavki različitih vrsta opreme, ljekova i drugih stvari koje moraju biti pod lupom javnosti“, upozorio je Stankov.

Kao važnu mjeru pomenuo je uspostavljanje sistema „track and trace“, kojim bi se digitalno pratio proces od procjene potreba za opremom i ljekovima do njihove nabavke i stavljanja na raspolaganje krajnjim korisnicima.

Istraživanja CeMI-ja, kako je podsjetio Stankov, pokazuju da građani najčešće ne prijavljuju korupciju jer ne vjeruju da bi prijava proizvela konkretnu promjenu ili poboljšala njihov pristup zdravstvenoj zaštiti.

„Dominantan odgovor građana na pitanje zašto nijesu prijavili korupciju jeste da ne smatraju da bi prijava suštinski nešto promijenila ili poboljšala njihov pristup zdravstvenoj zaštiti“, kazao je Stankov.

Građani, kako je objasnio, ne vide dugoročnu korist od ulaska u postupak prijavljivanja.

Stankov je naveo i da od 2016. godine nije bilo pojedinačnih presuda za korupciju u zdravstvu u crnogorskom pravosudnom sistemu.

Novim zakonskim rješenjima etički komiteti u zdravstvenim ustanovama dobili su ulogu prve instance u postupanju po prijavama i sumnjama na korupciju između pacijenata, ljekara i drugog medicinskog osoblja.

Stankov je, međutim, upozorio da nije jasno da li su ta tijela osposobljena za novu ulogu.

„Mislim da moramo da se pozabavimo time jesu li etički komiteti u ovom obliku osposobljeni da se bave prijavama i sumnjama na korupciju“, kazao je Stankov.

Etički komiteti većinom su sastavljeni od zdravstvenih radnika, a od njih se očekuje da utvrđuju činjenično stanje i procjenjuju da li je došlo do koruptivnog ponašanja.

„Vi kao etički komitet treba da utvrđujete činjenično stanje, a većinom ste doktori i nijeste iz struke koja se bavi utvrđivanjem da li je zaista došlo do koruptivnog akta“, objasnio je Stankov.

Analiza poslovnika o radu komiteta u zdravstvenim ustanovama, kako je naveo, pokazala je da procedure postupanja po prijavama nijesu dovoljno detaljno uređene.

„U tim poslovnicima nema detaljno razrađenog načina postupanja u ovom kontekstu“, kazao je Stankov.

Zbog toga je predložio izradu jedinstvene procedure koja bi važila za sve etičke komitete, kako bi se tačno znalo na koji način se prijava ispituje, kako se utvrđuju činjenice i kakav je ishod postupka.

„Treba napraviti uniformnu proceduru kako komiteti postupaju kada zaista dođe do prijave sumnje na korupciju“, poručio je Stankov.

Kao dodatni problem izdvojio je to što većina pacijenata vjerovatno nije upoznata sa činjenicom da u zdravstvenim ustanovama postoje tijela kojima mogu prijaviti sumnju na korupciju.

„Ogromna većina pacijenata vjerovatno ne bi znala da unutar same institucije postoji tijelo koje bi trebalo da se bavi tim pitanjima“, rekao je Stankov.

Cojić je podržala predlog da članovi etičkih komiteta prođu dodatne obuke i da se njihov rad ujednači kroz protokole i standardne operativne procedure.

„Definitivno treba organizovati edukativne radionice, donijeti protokole i standardne operativne procedure koje bi ujednačile rad svih etičkih komiteta u zdravstvenim ustanovama Crne Gore“, kazala je Cojić.

Prema njenim riječima, mnogi građani, ali i zdravstveni radnici, nijesu dovoljno upoznati sa svim oblicima korupcije i sukoba interesa.

„Ne osvijeste svi šta je koruptivna radnja u zdravstvu. Nekada se građaninu čini da ne vrši koruptivnu radnju, a kada analizirate posljedicu, vidite da ona ima koruptivno dejstvo“, rekla je Cojić.

Ona je pozvala građane da prijavljuju svaku sumnju na korupciju, ali i da pokažu više solidarnosti i odgovornosti prema zdravstvenom sistemu, imajući u vidu da pojedini pacijenti zbog zdravstvenog stanja moraju imati prednost.

„Moramo da shvatimo da ovaj zdravstveni sistem dijelimo svi i da ne možemo svi odmah doći na red. Postoje ljudi koji u tom trenutku imaju veću potrebu da dobiju termin“, kazala je Cojić.

Istovremeno, zdravstveni radnici i saradnici moraju unaprijediti komunikaciju sa pacijentima i bolje razumjeti koja ponašanja mogu imati koruptivni karakter.

Cojić je kazala da Ministarstvo zdravlja svakodnevno prati pritužbe pacijenata, kao i kvantitativne i kvalitativne pokazatelje rada zdravstvenih ustanova.

„Dnevno stiže veliki broj pritužbi. Neke su osnovane, neke neosnovane, ali osnovane pritužbe se uvijek adresiraju pravoj instituciji i uvijek imamo informaciju o tome šta je urađeno“, kazala je Cojić.

Cojić je naglasila da se uspješnost javnih politika mora ocjenjivati kombinovanjem iskustava i pritužbi pacijenata sa mjerljivim podacima o broju pregleda, operacija, dostupnosti usluga i kvalitetu liječenja.

„Potrebna je kombinacija kvalitativnih, kvantitativnih i objektivnih parametara, kao i saradnja sa građanima i nevladinim sektorom“, zaključila je Cojić.

Deseta epizoda podcasta je realizovana u okviru sub-granta na projektu Society Against Corruption in Montenegro and Western Balkans Region.