RAZOTKRIVANJE NOVOG LICA STAROG NEPRIJATELJA

Rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru

Razvoj interneta, posebno društvenih mreža, omogućio je bržu razmjenu informacija i izdigao komunikaciju na nivo nezamisliv samo par decenija ranije. Istorijski gledano svaki civilizacijski razvoj nosio je i svoju negativnu stranu. Brzinu razvoja sajber ili online prostora nije pratio podjednako brz razvoj regulative koja bi učinila taj prostor sigurnijim. Zato u našem vijeku češće govorimo o sajber napadima, nasilju na internetu, finansijskim i drugim prevarama, hibridnom ratovanju, nego o progresivnim stranama online prostora i uticaju na komunikaciju i povezivanje.

Rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru (kolokvijalno nasilje na internetu) tema je koja zaokuplja pažnju u razvijenim zemljama gotovo čitave dvije decenije 21. vijeka. U tim zemljama su pripremana strateška dokumenta kojima se oblikuju javne politike zasnovane na podacima, koje uključuju i rodnu perspektivu. Navikli da kaskamo, kao tranziciono društvo, za ostatkom svijeta, ovim pitanjem u Crnoj Gori bavimo se sporadično, najčešće kroz zalaganja organizacija civilnog društva.

Na početku krenimo od dvije pretpostavke i to: da je sajber prostor realan prostor i da je rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru samo produžetak rodno zasnovanog nasilja.

Nije potrebno posebno objašnjavati tezu do koje mjere je sajber prostor postao realan ako ovu tezu stavimo u kontekst pandemije COVID-19 i naših života koji su sve realne aspekte duži vremenski period imali samo ako smo „online“. Dodatno, žene i djevojčice koje su doživjele nasilje u fizičkom, doživjele su neki oblik nasilja i u sajber prostoru i to često od iste osobe. Takođe, nasilje koje počne u sajber prostoru vrlo lako može prerasti u fizičko nasilje. Dalje, grupe ljude prema kojima se najčešće vrši nasilje u fizičkom prostoru, žene, djevojčice, etničke manjine, LGBT populacija, u najvećem broju slučajeva su i oni koji doživljavaju nasilje u sajber prostoru. Dakle, govorimo o simbiozi ova dva prostora i njihovoj podjednakoj realnosti kada je nasilje u pitanju. Govorimo o starom neprijatelju i njegovom relativno novom licu. Iako je sajber nasilje usmjereno i na muškarce i na žene, upravo žene i djevojčice doživljavaju drugačije i traumatičnije njegove oblike.

Sa druge strane, rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru je strukturni problem, čija se priroda i podsticaji ne razlikuju od rodno zasnovanog nasilja generalno. Dakle, i rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru je dio mehanizma patrijarhata koji viđamo kod slučajeva seksualnog, fizičkog ili psihičkog nasilja. Ono se dešava u drugačijem prostoru, bez fizičkog kontakta, ali sa snažnim posljedicama. Ono podrazumijeva djela kao što su: govor mržnje u sajber prostoru, uhođenje, maltretiranje, krađa identiteta, seksualno zlostavljanje zasnovano na dijeljenju fotografija i drugog sadržaja, dijeljenje video snimaka bez pristanka, tzv. trolovanje itd. Riječju, govorimo o podjednako realnom nasilju prema ženama i djevojčicama kao i u svakom drugom obliku rodno zasnovanog nasilja. Istraživanja Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je čak jedna od tri žene iskusila neki oblik nasilja u sajber prostoru do 15. godine života, od kojih je veći dio ostao neprijavljen. U Crnoj Gori nemamo podatke na nacionalnom nivou (osim projektnih istraživanja na lokalnom nivou koja ukazuju na rasprostranjenost problema), međutim pretpostavka koju sam pomenuo na početku još je snažnija ako se sagleda činjenica da se i slučajevi rodno zasnovanog nasilja vrlo rijetko prijavljuju.

Potrebno je osvijetliti i „fenomen“ ignorisanja u kulturi strateškog i zakonskog planiranja u Crnoj Gori. Naime, orodnjavanje javnih politika u Crnoj Gori je i dalje fenomen per se, nova „nametnuta“ obaveza ili čak „evropska izmišljotina“. Međutim, sagledavanje rodne perspektive prilikom planiranja bilo koje javne politike je potreba i nužnost koja za cilj ima jednak uticaj i obezbjeđivanje jednakih benefita konkretne politike i za muškarce i za žene. Ignorisanje, sa druge strane, nije fenomen, već vrlo rabljen mehanizam. Zato danas gotovo da nemamo primjere strateškog dokumenta ili zakona koji sadrže temeljnu analizu rodnog aspekta i koji su zasnovani na relevantnim podacima segregiranim na osnovu pola. Reklo bi se stihijsko planiranje. U ovakvoj (ne)kulturi planiranja koje bi trebalo biti usmjereno na interes svakog građanina i građanke, teško je očekivati zakonska rješenja i strateška dokumenta koja će rodnu perspektivu imati u oblasti regulisanja nasilja u sajber prostoru. Orodnjavanje politika i zakonskih rješenja znači da se na bazi pouzdanih podataka i sprovedenog istraživanja jasno ukaže na uticaj konkretne politike ili zakona na položaj posebno žena i posebno muškaraca. Ilustracije radi, zakonska rješenja koja se tiču radnih odnosa, zdravstvenog osiguranja, treba da sadrže i procjenu uticaja zakonskih rješenja na žene kako bi time uticali na smanjenje rodnog jaza. Nažalost, institucionalna podrška za takav proces nije na potrebnom nivou i oslanja se na sporadične slučajeve određenih organa unutar sistema javne uprave.

Na kraju važno je ukazati na posljedice i uvezanost rodno zasnovanog nasilja u sajber prostoru sa zaštitom ljudskih prava. O realnosti ovog tipa nasilja prema ženama i djevojčicama govore i ozbiljne posljedice koje takvo nasilje uzrokuje: emocionalni stres, gubitak statusa, nemogućnost profesionalnog napredovanja, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, smanjenje produktivnosti, povlačenje iz javnog života, zadiranje u privatnost, pa i samoubistvo. Dakle, govorimo o posljedicama po mentalno i fizičko zdravlje i ugrožavanje života. Dodatno, važno je osvijestiti i aspekt tzv. digitalne trajnosti. Ovakvo nasilje trajno obilježava ženin identitet u sajber prostoru, znajući da u nepreglednom moru sadržaja na internetu svaki segment ostaje negdje pohranjen i gotovo nemoguć za trajno uklanjanje. Ovo je aspekt koji upućuje na posljedice u produženom trajanju za ženu koja je doživjela ovakav oblik nasilja. U kontekstu zaštite ljudskih prava, sve navedene posljedice direktno podrivaju slobodu govora, pravo na ravnopravno učešće u javnom životu, pravo na privatni i porodični život, dok u najtežem obliku sajber nasilje podriva i zaštitu od diskriminacije i nasilja.

Kada govorimo o posljedicama važno je istaći i vezu ponašanja i taktike počinioca, motivacije i na kraju uticaja takvog ponašanja. Ilustracije radi, novinarka koja vodi feministički blog na kojem objavljuje priče o ugroženosti žena u različitim sferama društvenog života svakodnevno ima prijeteće komentare (ponašanje ili taktika počinioca) od više ljudi na društvenim mrežama na kojima ona promoviše svoje priče. Komentari su dominantno usmjereni ka ućutkivanju i sprječavanju daljeg objavljivanja tog sadržaja (motivacija počinioca). Kao posljedicu imamo ženu koja odlučuje da ugasi svoj blog, obriše naloge na društvenim mrežama i odustane od svog posla (uticaj). Primjer je ilustracija u cilju sklapanja slike o nasilju u sajber prostoru i dio je primjera metodologije praćenja nasilja u sajber prostoru koju je razvio Međunarodni centar za istraživanja o ženama.

Cilj nam je bio da ukažemo da rodno zasnovano nasilje u sajber prostoru nije popularna sintagma koja prija ušima u Evropskoj uniji, niti zabavna igra riječi, niti su samo riječi. Govorimo o realnom, vrlo rasprostranjenom i minimalno regulisanom nasilju nad ženama i djevojčicama, sa ozbiljnim posljedicama po zdravlje i status individue. Sprovođenje istraživanja na nacionalnom nivou dalo bi potpuniju sliku o rasprostranjenosti problema i njegovim uzrocima. Takav korak omogućio bi zakonodavcima temelj za pripremu zakonskih rješenja o regulisanju nasilja u sajber prostoru sa jasnom rodnom perspektivom. Dalje, sprovođenjem ovakvog procesa podstaklo bi se rodno zasnovano planiranje javnih politika čime bi i ona rješenja kojima se reguliše naš svakodnevni život bila bazirana na relevantnim i pouzdanim podacima u cilju smanjenja rodnog jaza u Crnoj Gori.   

Članak je nastao u okviru projekta „Korak ka rodnoj ravnopravnosti: Borba protiv digitalnog rodno zasnovanog govora mržnje i nasilja“, koji sprovodi Centar za monitoring i istraživanje CeMI, a finansiran je od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore. Autor članka je mr Marko Savić, doktorand i saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka, Univerziteta Crne Gore.