Danas nestvarno brzi razvitak nauke i tehnike u društvu proširio je granice ljudskih saznanja i mogućnosti do te mjere da je bilo kojem čovjeku praktično i stvarno nemoguće ovladiti svim tim saznanjima. Stoga je neophodno i u tom dijelu je sve veća specijalizacija u pojedinim granama i područijima naučne djelatnosti. Takva situacija u svijetu neminovno je objektivno uticala na saradnju raznih stručnjaka radi rješavanja konkretnih pitanja i problema. Ta objektivna nužnost nije, nesumnjivo, mogla mimoići ni sudove, koji se i u rješavanju sporova svakodnevno srijeću sa raznovrsnim stručnim i tehničkim pitanjima i problemima koje moraju raspraviti uz pomoć stručnjaka raznih profila, s obzirom da sami ne mogu utvrditi svaku spornu činjenicu jer im za to nedostaje odgovarajuća stručnost.

Prema tome, za uspješno okončanje postupka u pojedinim sudskim predmetima, veoma često je potrebno razrjašnjenje brojnih okolnosti za čije su proučavanje i tumačenje neophodna stručna znanja izvan okvira kojim raspolaže sud (područje tehnike, medicine itd.). Radi razrješenja tih problema, radi utvrđivanja određenih činjenica sud određuje vještačenje. Međutim, vještačenje je jako složen proces koji da bi u sudskom postupku imao pravi smisao moraju biti ispunjeni makar neki preduslovi:

1) Predviđenost zakonom

2) Stručnost, objektivnost i nezavisnost vještaka

3) Uzajamno povjerenje između sudija i vještaka, ali i samih stranaka u postupku kao i laičke javnosti.

Svrha ove studije je da istraži i ispita ove parametre, kao i da da preporuke za neka buduća rešenja koja bi mogla doprinijeti boljitku na ovom polju u pravnom sistemu Crne Gore.