Unapređenje političke participacije manjina predstavlja pitanje jednakih mogućnosti, primjene ustavnih principa i jačanja demokratskih institucija, dok formalna prava nijesu dovoljna bez stvarnog učešća manjinskih zajednica u procesima donošenja odluka.

To je poručeno na okruglom stolu “Politička participacija manjina i izazovi autentičnog predstavljanja u Crnoj Gori”, koji smo danas organizovali u PR Centru.

Projektni koordinator CeMI-ja, Luka Pavićević kazao je da, iako Ustav Crne Gore i važeći zakoni garantuju širok spektar prava manjinskim narodima i drugim manjinskim nacionalnim zajednicama, praksa pokazuje da formalna jednakost ne znači uvijek i stvarnu jednakost u ostvarivanju političkih prava.

„Politička participacija ne podrazumijeva samo pravo glasa. Ona podrazumijeva mogućnost da građani budu zastupljeni u institucijama i da ravnopravno učestvuju u procesima donošenja odluka. Naše analize i razgovori sa predstavnicima manjinskih zajednica ukazuju da postojeći izborni sistem još uvijek ne obezbjeđuje jednak stepen političke zastupljenosti svim manjinskim zajednicama u Crnoj Gori“, rekao je Pavićević.

Ukazao je da se to prije svega odnosi na romsku i egipćansku zajednicu, koja i dalje nema mogućnost autentične parlamentarne zastupljenosti, ali i na građane koji se izjašnjavaju kao pripadnici muslimanske nacionalnosti, koji takođe nemaju svoje autentične predstavnike u Skupštini Crne Gore.

„Nedovoljna politička participacija neminovno vodi ka nedovoljnoj političkoj zastupljenosti, a time i manjoj mogućnosti da potrebe pojedinih zajednica budu prepoznate i uvažene prilikom kreiranja javnih politika. Zbog toga unapređenje političke participacije manjinskih naroda ne treba posmatrati kao pitanje posebnih privilegija, već kao pitanje jednakih mogućnosti, pune primjene ustavnih principa i jačanja demokratskih institucija“, poručio je Pavićević.

Govoreći o projektu „Glas bez barijera: do veće političke participacije manjina“, Pavićević je kazao da je imao za cilj da doprinese uspostavljanju uslova za punu i djelotvornu ravnopravnost manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori.

„Polazili smo od toga da politička participacija nije sama sebi svrha, već jedan od ključnih preduslova da glas manjinskih zajednica bude ravnopravno zastupljen u procesima donošenja odluka, oblikovanju javnih politika i društvenom razvoju.Upravo zbog toga željeli smo da aktivnosti projekta imaju konkretan doprinos zajednicama sa kojima smo radili“, naveo je Pavićević.

Kazao je da su tokom projekta potpisali memorandume o saradnji sa nacionalnim savjetima manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, organizovali šest radionica u Podgorici, Nikšiću, Baru, Ulcinju, Bijelom Polju i Beranama, snimili tri epizode podkasta sa predstavnicima manjinskih zajednica, preveli platformu Fer izbori na albanski i romski jezik i kreirali Digitalni vodič kroz građanska i politička prava manjina, dostupan na crnogorskom, albanskom i romskom jeziku.

„Posebnu vrijednost radionica vidimo u tome što su nam omogućile da iz prve ruke čujemo iskustva pripadnika manjinskih zajednica iz različitih djelova Crne Gore. lako postoje izazovi koji su zajednički gotovo svim manjinskim zajednicama, razgovori su pokazali da se potrebe i prioriteti razlikuju, ne samo između različitih zajednica, već često i između pripadnika iste zajednice u različitim opštinama. Upravo zato vjerujemo da unapređenju političke participacije treba pristupati na način koji uvažava različitosti i specifičnosti svake zajednice“, naveo je Pavićević.

Govoreći o položaju manjinskih naroda u Crnoj Gori, generalni direktor Direktorata za unapređenje i zaštitu prava manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, Arben Xhurreta, naveo je da značajnu ulogu u unapređenju njihovog položaja imaju autentično predstavljanje i politička participacija u političkom životu.

Prema njegovim riječima, Crna Gora ima dobar zakonski i institucionalni okvir za zaštitu prava manjina, koje su prepoznate kao partneri u svim procesima koji državu uključuju u važne međunarodne inicijative i saveze.

„Tu smo da zajedno gradimo svoju državu i vodimo je evropskim putem ka evropskim standardima. Znamo da uvijek može i više i brže, ali manjine znaju da cijene ukazano poštovanje i da ga opravdaju“, kazao je Xhurreta.

On je istakao da je autentična politička participacija jedan od ključnih faktora za ostvarivanje i afirmaciju prava manjinskih naroda.

Xhurreta je ocijenio da okrugli sto i slične aktivnosti nevladinog sektora doprinose zajedničkom cilju svih aktera u Crnoj Gori – da država bude zajednička kuća svih njenih građana i građanki.

Tokom panela „Perspektive političke participacije manjinskih zajednica: iskustva i preporuke“

Projektna koordinatorka u CEDEM-u, Milena Ranitović, podsjetila je da je ta organizacija sprovela komparativnu analizu posljednjih 20 godina, u okviru koje je analiziran društveni i politički položaj manjinskih zajednica, kao i njihova percepcija političke participacije.

Istakla je da nije dovoljno posmatrati samo formalne pokazatelje, poput postojanja nacionalnih savjeta ili parlamentarne zastupljenosti.

„Suština nije u samoj formi učešća, već u tome da li glas manjinskih zajednica zaista utiče na proces donošenja političkih odluka“, kazala je Ranitović.

Navela je da rezultati istraživanja pokazuju da, uprkos parlamentarnoj zastupljenosti bošnjačkih političkih partija i njihovom učešću u vlasti, među pripadnicima bošnjačke zajednice i dalje postoji percepcija ugroženosti.

Prema njenim riječima, slična situacija je i sa albanskom zajednicom, čiji su politički predstavnici kontinuirano dio vladajućih struktura od obnove nezavisnosti Crne Gore, ali se i dalje bilježi osjećaj ugroženosti među pripadnicima te zajednice.

S druge strane, istakla je da istraživanja pokazuju kako pripadnici srpske zajednice danas osjećaju manji stepen ugroženosti nego prethodnih godina.

Ranitović smatra da to pokazuje kako građani političku moć doživljavaju kao garanciju sigurnosti i zaštite svojih prava, ocjenjujući da takva percepcija nije dobra.

„Potrebno je graditi povjerenje građana u nezavisne institucije koje će štititi prava svih građana, bez obzira na njihovu nacionalnu ili etničku pripadnost“, poručila je Ranitović.

Govoreći o istraživanjima etničke distance, podsjetila je da CEDEM od 2000. godine kontinuirano sprovodi istraživanja i prati promjene u međunacionalnim odnosima.

Kako je navela, etnička distanca među različitim etničkim zajednicama u Crnoj Gori bilježi pad od 2007. godine, pri čemu je ukupno smanjena za 15,9 odsto.

Istakla je da je pozitivan pokazatelj i kontinuitet tog trenda, ali je upozorila da postoje zajednice prema kojima je etnička distanca i dalje veoma izražena.

Prema rezultatima istraživanja, najveća etnička distanca i dalje postoji prema romskoj i egipćanskoj populaciji. Navela je da je posebno visok procenat građana koji ne bi željeli bliske porodične odnose sa pripadnicima romske i egipćanske zajednice, pri čemu ta distanca iznosi 78 odsto.

Dodala je da, iako ukupna etnička distanca opada, i dalje postoje izražene distance između pojedinih zajednica, uključujući Bošnjake, Srbe i Albance, dok je najniža etnička distanca zabilježena između Srba i Albanaca.

Govoreći o vezi između etničke i političke distance, Ranitović je istakla da su ta dva procesa međusobno povezana.

„Što je etnička distanca manja, veća je vjerovatnoća političke participacije manjinskih zajednica“, zaključila je Ranitović.

Član Hrvatskog nacionalnog vijeća i predsjednik UO-a Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, Marko Ugrin poručio je da su manjinski narodi imali presudnu ulogu u ostvarivanju nezavisnosti Crne Gore na referendumu 2006. godine, ističući da to potvrđuje značaj njihove političke participacije.

Govoreći o hrvatskoj zajednici u Crnoj Gori, Ugrin je podsjetio da je Hrvatska građanska inicijativa osnovana 2002. godine, četiri godine prije referenduma o nezavisnosti, sa programskim ciljevima koji su obuhvatali nezavisnost Crne Gore, članstvo u NATO-u i Evropskoj uniji.

Kako je naveo, dva od ta tri cilja su ostvarena, dok hrvatska zajednica u političkom životu Crne Gore učestvuje upravo kroz Hrvatsku građansku inicijativu.

Ugrin je istakao da je Hrvatska građanska inicijativa na izborima 2023. godine ostvarila istorijski rezultat, ocjenjujući da je on plod dugogodišnjeg predanog rada članova te partije.

Prema njegovim riječima, jedan od najznačajnijih doprinosa hrvatske zajednice jeste uspostavljanje dobrih odnosa sa Republikom Hrvatskom, koja je, kako je rekao, pružila značajnu podršku Crnoj Gori na putu evropskih integracija kroz stručnu pomoć i ekspertske timove.

Govoreći o unapređenju političke participacije manjina, Ugrin je ocijenio da uvijek postoji prostor za poboljšanja, posebno kada je riječ o izbornom cenzusu.

Podsjetio je da je izborni cenzus za hrvatsku manjinu 0,35 odsto, dok prema rezultatima posljednjeg popisa Hrvati čine oko 0,83 odsto stanovništva Crne Gore, ističući da izborni rezultati Hrvatske građanske inicijative potvrđuju snažnu podršku birača.

On smatra da bi Crna Gora mogla razmotriti i modele iz regiona, navodeći primjer Hrvatske, gdje su manjinskim zajednicama garantovani poslanički mandati.

Ugrin je posebno ukazao na izazove sa kojima se suočavaju brojčano manje manjinske zajednice, među kojima je i hrvatska zajednica.

Kao pozitivan primjer izdvojio je praksu da se 13. januara, na Dan hrvatskog naroda u Crnoj Gori, na zgradama opština Tivat i Kotor, uz državnu i opštinske zastave, ističe i hrvatska zastava.

Govoreći o izmjenama zakonskih rješenja, podsjetio je da je bio član radne grupe koja je radila na izmjenama i dopunama zakona, ali je naglasio da i dalje postoji potreba za unapređenjem položaja nacionalnih vijeća.

Prema njegovim riječima, nacionalna vijeća imaju ključnu ulogu u očuvanju identiteta manjinskih naroda, zbog čega smatra da bi trebalo povećati sredstva za njihov rad, posebno u sredinama u kojima su manjinske zajednice najbrojnije.

Ugrin je podsjetio i na odredbe Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, koje predviđaju posebnu brigu o brojčano najmanjim zajednicama, poput hrvatske i romske.

Kako je naveo, ranijih godina projekti koje su kandidovali predstavnici hrvatske, romske i muslimanske zajednice dobijali su najmanje sredstava, što, prema njegovom mišljenju, nije u skladu sa principom zaštite najranjivijih manjinskih zajednica.

Govoreći iz ugla predsjednika Upravnog odbora Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, Ugrin je kazao da se ulažu napori da se stanje unaprijedi, ali da je za značajnije promjene potreban širi društveni konsenzus.

Predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća Crne Gore, Mirsad Rastoder ocijenio je da postojeći zakonski okvir pruža dovoljno prostora manjinskim narodima i drugim manjinskim nacionalnim zajednicama za političku participaciju, ali da i dalje postoji prostor za unapređenje.

„Određene izmjene trebalo bi da se odnose prije svega na manje brojne nacionalne zajednice, a otvorene liste mogle bi pružiti više mogućnosti za njihovu zastupljenost“, rekao je Rastoder.

Smatra da autentični predstavnici manjina nijesu isključivo političari iz manjinskih stranaka, već svi oni koji se iskreno zalažu za ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava, bez obzira kojoj političkoj partiji pripadaju.

Govoreći o ulozi nacionalnih savjeta, Rastoder je kazao da oni predstavljaju prirodne predstavnike manjinskih naroda i da imaju zadatak da štite trajne interese nacionalnih zajednica, za razliku od političkih stranaka koje djeluju u skladu sa političkim i stranačkim interesima.

On je podsjetio da su nacionalni savjeti, u okviru predloga izmjena Zakona o manjinskim pravima, predložili da predstavnici savjeta dobiju pravo učešća u skupštinskim raspravama koje se odnose na manjinske narode i druge manjinske nacionalne zajednice, bez prava odlučivanja.

Rastoder je istakao da nacionalni savjeti pitanja od značaja za manjinske narode posmatraju šire od političkih stranaka, navodeći da pripadnici jednog naroda mogu biti članovi različitih političkih partija, ali da kroz nacionalne savjete zajednički zastupaju interese svoje zajednice.

Govoreći o položaju nacionalnih savjeta, ocijenio je da je potrebno unaprijediti njihovo finansiranje.

„Savjeti se trenutno nalaze između statusa nevladinih organizacija i javnih ustanova, zbog čega ne mogu konkurisati za sredstva ni kod Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava ni kod ministarstava, već se uglavnom finansiraju iz sredstava namijenjenih administrativnom funkcionisanju. Zbog toga su nacionalni savjeti prinuđeni da za realizaciju brojnih programa traže podršku donatora“, rekao je Rastoder.

Poručio je da bi i lokalne samouprave trebalo da preuzmu dio odgovornosti za saradnju sa nacionalnim savjetima, posebno u sredinama u kojima manjinske zajednice čine značajan dio stanovništva, kao i da podrže programe od značaja za manjinske narode i konsultuju nacionalne savjete prilikom donošenja odluka koje se tiču njihovog identiteta i položaja u lokalnoj zajednici.

Izvršni direktor NVO “Koračajte sa nama – Phiren Amenca”, Elvis Beriša ocijenio je da pitanje političke participacije romske zajednice u Crnoj Gori i dalje nije adekvatno riješeno, uprkos višegodišnjim inicijativama i pokušajima da se o toj temi vodi dijalog sa donosiocima odluka.

Beriša je kazao da su predstavnici romske zajednice i civilnog sektora više puta u javnosti otvarali pitanje političke participacije Roma, ali da u tome nijesu imali značajnijeg uspjeha.

„Kada je riječ o političkoj participaciji romske zajednice, smatram da ne postoji dovoljno političke volje da se pitanje njene političke reprezentacije konkretno riješi“, rekao je Beriša.

On je naglasio da politička participacija ne podrazumijeva samo izlazak na izbore i glasanje svake četiri godine, već i mogućnost da zajednica identifikuje probleme, predlaže rješenja i aktivno učestvuje u njihovom rješavanju.

Prema njegovim riječima, postoji raskorak između formalnih prava koja romska zajednica ima i stvarnog uticaja koji može ostvariti u procesu donošenja odluka.

Beriša je podsjetio da Ustav Crne Gore, Zakon o izboru odbornika i poslanika, kao i druga zakonska rješenja, omogućavaju pripadnicima romske zajednice da učestvuju u izborima, radnim grupama i konsultativnim procesima. Međutim, smatra da je pitanje njihovog stvarnog uticaja i dalje otvoreno.

Kako je naveo, dodatni izazov predstavlja činjenica da je romska zajednica brojčano mala, nedovoljno organizovana i često nedovoljno uključena u procese donošenja odluka od samog početka.

Govoreći o izbornom zakonodavstvu, Beriša je ukazao na potrebu boljeg razumijevanja specifičnog položaja romske zajednice. Podsjetio je da značajan broj pripadnika zajednice nema biračko pravo iz različitih razloga, uključujući neriješen pravni status dijela stanovništva, dok je romska populacija istovremeno izrazito mlada.

Prema njegovim riječima, zbog toga broj pripadnika zajednice koji ostvaruju biračko pravo ne odgovara njenom ukupnom udjelu u stanovništvu.

Beriša je ocijenio da pitanje političke reprezentacije Roma nije samo zahtjev same zajednice, već i obaveza koju Crna Gora preuzima kroz međunarodne dokumente i preporuke evropskih institucija.

On je podsjetio da su se pitanjem političke participacije Roma bavili Evropska komisija, Savjet Evrope i druga međunarodna tijela, te da je Crna Gora kroz različite međunarodne obaveze prihvatila potrebu unapređenja položaja romske zajednice.

„Nakon više od dvije decenije i dalje nijesmo napravili iskorak koji bi omogućio romskoj zajednici konkretno učešće u najvišem zakonodavnom domu, ali ni adekvatno učešće u vršenju vlasti“, zaključio je Beriša.

Okrugli sto je organizovan u okviru projekta „Glas bez barijera: do veće političke participacije manjina“, koji CeMI sprovodi u partnerstvu sa NVO Romska organizacija mladih „Koračajte sa nama – Phiren Amenca“, a finansijski je podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.