Problem korupcije označen je kao jedan od najznačajnijih problema sa kojima se Crnogorsko društvo suočava na svom evropskom putu. Već duži vremenski period Crnoj Gori sa najznačajnijih međunarodnih adresa konstantno pristižu poruke čija je sadržina slična a suština gotovo uvijek ista i svodi se na to da korupcija u Crnoj Gori postoji a da konkretni efekti institucionalne borbe protiv korupcije u svim segmentima društvenog života nedostaju ili nijesu vidljivi. Ovakve poruke se gotovo uvijek u Crnoj Gori tumače na različite načine, što i nije slučajnost, s obzirom na političke okolnosti u kojima Crna Gora stasava od obnove nezavisnosti do danas. Sa jedne strane, predstavnici vladajućih elita uvijek koriste priliku da se u „očima međunarodne javnosti“ prikažu kao društveni akteri koji se konstantno, uporno i predano „bore sa ovom negativnom društvenom pojavom“. Sa druge strane, predstavnici druge - opozicione političke „polovine“, isto tako konstantno, uporno i predano tvrde da su „vladajuće elite odgovorne za to što se korupciji, u Crnoj Gori, jednom za uvijek ne stane na put“. Ako analiziramo oba stava, osim bitne razlike koja je očigledna, među njima možemo uočiti i jednu sličnost: njima se ne nudi rješenje za prevazilaženje problema koji nesumnjivo postoji. Stanje stvari ostaje nepromijenjeno. Korupcija je i dalje dio svakodnevnice prosječnog građanina Crne Gore, i što je najgore, sklonost ka koruptivnom ponašanju u vrijednosnom sistemu tog građanina je nešto što traje i vremenom se identifikuje sa njim i dobija društveno i moralno opravdanje. Zbog toga, pristup ovom problemu u Crnoj Gori mora biti mnogo ozbiljniji i temeljitiji od onog kojeg nam nude političari danas.